Posljednji “predsjednički izbori” podigli su razinu apsurda na “višu razinu” nego obično i dodatno podijelili hrvatsko društvo: sada i po glasovanju za Bandića ili bojkotiranju izbora. Mate Granić, nakon svih diplomatskih neuspjeha, koji su pogotovo danas vidljivi običnom čovjeku, bio je “manje zlo” krajem 90-tih, Sanader, nakon što je bio “prihvatljiv međunarodnoj zajednici” (kojoj to “zajednici”, molim lijepo), postao je, nakon svih zala na štetu hrvatske nacionalne sigurnosti, a potom i gospodarstva, te teritorija, “manje zlo” za još jedan mandat. Sada je i Bandić, premda neusporediv sa Sanaderom i Granićem, “manje zlo” ovoga stoljeća. Ostali su komunisti koji su promijenili ime, ali ne i lagodan život na račun naroda, te oni koji “nigdje ne spadaju”, a čine preko 60% hrvatskog stanovništa…
U “svjetskoj krizi” RH – nesposobni su čak prepoznati što tim 60-ak posto fali, svi ti “sposobni” političari, bivši, sadašnji i wanna-be budući. Logičnije bi bilo pretpostaviti da je narodu još uvijek previše dobro, pa trpi sav nepotizam i muljanje, nego da ne glasuje zato što mu je dobro. Možda netko ne glasuje upravo stoga što je isključen iz društva i gladan. Možda zato što se više u tu farsu od izbora niti želi uključiti, niti želi kruha od takva zanata. Ali takva pretpostavka je daleko od udobnih fotelja kojih ne fali u modernom svijetu. Ukratko, narod je svemu kriv, čak i kada mu omrzne izlaziti na “izbore”, bez ikakva “urotnička” plana bojkota. Da, ima i takvog naroda, ali i takvih “intelektualaca,” čak dobronamjernih, koji sve manje shvaćaju “običnog čovjeka”, kao da je itko od nas “običan.” Udobnih struktura, čije se palube nitko ne smije doknuti jer bi se srušila glasačka kutija – kula od karata – nemara i nerada, svi su prezasićeni. U takvim uvjetima, normalno je da nema poslušnosti i odgovornosti: ako se nije očekivala od “odličnika”, kako se može očekivati od naroda…
Ne treba posebno isticati kako prolazi pojedinac, ako pokuša promijeniti nametnute kriterije izbora, udaljene od realnosti života koliko i ideologije i stranke od svojih izbornih obećanja. Javni linč. Državni neprijatelj. Izdajica. Nedobronamjernik. Proživjeli su to svi koji su se oduprli “programu” koji više niti ne obećava ništa dobro. A prve žrtve tih kriterija, opet će biti svaki neobični “obični čovjek” koji dovede u pitanje bilo koju političku dogmu, naime, svaki sposoban pojedinac koji se služi nekom logikom i normalnim kriterijima dobra i zla, u bilo kojem području.
Tamo gdje je još ostalo savjesti i logike, jedni su odlučili “zaokružiti” ime generala Ante Gotovine u vrijeme kada ga političari najradije ne bi ni spominjali (Gotovinu za Predsjednika, DDRRH), drugi su tek bojkotirali takve izbore (govorim samo o onima koji nisu sklapali nikakve sheme u korist Josipovića, od kakvih sam i ja osobno, premda nisam nikoga pozvala da ne glasuje), treći, s opravdanim strahom od Josipovića, prebacuju odgovornost na sve nas:
“37, 7 posto izašlo na izbore, 63,3 posto ostalo kod kuće, i tu se nema što kazati, Hrvati su pokazali da su neodgovorni, da su politički nepismeni i da ne poštuju hrvatski Ustav i zakone.To je žalosno, SDP-ovi glasači su disciplinirani i oni su svi izašli dok tzv. tvrdi Hrvati pričaju priče, a kad trebaju pokazati snagu i zajedništvo oni pokazuju stare hrvatske strasti, pokazuju hrvatski jal i zavist. savki misli da je Mesije, da je ban Jelačić, ne priznaje se prvenstvo sposobnijem, svatko želi biti prvi. (…)” (Slavko Galiot)
Kakav program su nam ponudili da glasujemo… Kakve kriterije. Vrijeme je da shvate političari kao i njihovi izborni stožeri da više ne prihvaćamo “manje zlo” u kojem se više niti ne usuđuju definirati hrvatske probleme i rješenja. Haag, EU, NATO, etc., to sve nema smisla bez kvalitetnih, sposobnih, i nadasve pravednih ljudi. Zar i treći puta? Toliko obraza nema nitko “običan”, da ih okrene, možda su to uistinu bili zadnji “predsjednički izbori” takva kalibra, i bolje je političarima čuvati zadnje strjeljivo za sebe… Kad se uistinu bude tražila VJERODOSTOJNOST.
Ostalo je nešto logike u tehničkim strukama, koje politika nije posve podredila i isprala im mozak lažnim nadama. Tako je Dr. Branimir Molak, koji, sudeći po svim svojim pisanjima, zaslužuje titulu koju nosi, podsjetio na svoj tekst u Vjesniku od 3. listopada 2003.: “U prilogu je i moj tekst o izborima za “nebeski trg mira” 2003. Da li se od tada nešto promijenilo?” Svakako ga treba pažljivije pročitati.
Sve u svemu, “intelektualci” i “političari” (govorim samo o onim pod navodnim znacima) nisu shvatili “običnog čovjeka”. A vrlo smo svi neobični, zar ne. Nismo svi jednako nagrađeni za rad ili nerad, za borbu i za izdaju, za dobro i zlo, za žrtvu i “uspjehe” na tuđim žrtvama, u zemlji koja je tolike godine pasivno gutala “uspjehe” lažnih veličina.
Sve je počelo s haaškom “bezuvjetnom suradnjom” i dok se taj problem ne otkloni, imat će i političari sve više za progutati. A narod zna zakone opstanka, ako ne bude prekasno reagirao. I neizlazak na izbore je zdravija reakcija od gutanja lažne nade, po haškim mjerilima, gdje se sudilo i za “šahovnicu.” U prošlosti, samo je neprijatelj zatvarao i uništavao najbolje ljude protivničke strane, to su učinili i “hrvatski” političari Hrvatima da bi dokazali “vjerodostojnost.” Bandić nam nije smio obećati takvu “vjerodostojnost” već u predsjedničkom programu, ali barem nije lagao kao Ivo Sanader na splitskoj rivi. Političari su, sve skupa, sve netolerantniji, a nitko ne snosi odgovornost. Zašto bismo dali za to heroje, pa još i “glas” ako nas oni ne čuju. Slabije nego Milošević….
Ivana Arapović
Categories: 
Tags: 
Pogleda na “Izbore” gosp. Josipa Kokića:
De : Josip Kokic
Envoyé : 10 janvier 2010 15:15
IZBORI U HRVATSKOJ NE POSTOJE, VEĆ SAMO PARTITOKRATSKA MANIPULACIJA SVEGA BITNOG ŠTO UTJEČE NA ŽIVOT GRAĐANA
Već godinama pišem i govorim da izbore treba BOJKOTIRATI, jer jedino vidni neizlazak građana na birališta pokazuje i dokazuje da se ne slažu sa politikom svih aktualnih stranaka na javnoj sceni. Time se gubi stvarni legalitet svih koji se žele dočepati vlasti, jer demokracija počiva na većini. Neizlazak na izbore počiva na vrlo ozbiljnim argumentima koje vlasti podastiru javnosti bez imalo straha i srama. Nacionalni interesi i život građana ih uopće ne zanimaju, a sve što govore je istinska LAŽ. Hrvatska u tome grca, a vlast se koprca u izobilju i sluganskom ponašanju prema moćnicima tuđincima.
Mnogi su me pitali tko će u ovim izborima pobijediti i tko ima najveće šanse. Moj odgovor je uvijek bio, Josipović. Nisu mi vjerovali u većini. Zašto Josipović, zato jer najbolje odgovara onima koji ne žele nimalo dobra RH, a sve poluge vlasti, financija i medija, drže pod apsolutnom kontrolom. U prošlom tekstu sam napisao, kad bi svi građani izašli na izbore, i kad bi skoro svi glasovali za Bandića, opet bi pobijedio Josipović. Zašto, zato jer uopće nema kontrole izbora, a svi oni koji kontroliraju izbore su njihovi zaposlenici. Pa kad Bandić, Mesić i ini stalno govore, neka institucije rade svoj posao kod raznih slučajeva korupcije i lopovluka, tada oni govore posve točno, jer tamo su njihovi ljudi, pa kako će raditi protiv njih, kad su ih oni postavili. Iznimke se događaju kad netko iz tog kruga iskoči mimo njihove volje. Tada taj doslovce nagrabusi, ili ako je žrtveno janje. Pa zar to često ne gledamo upravo u filmovima sa trulog zapada. Eto nedavno smo saznali podatak, koliko je zaposlenika na Pantovčaku, Titovom Pantovčaku, oko 170. Kad bi se pisalo izvješće, koji su rezultati te politike za opće dobro prvog čovjeka u državi, dobili bi rezultat ne nula već stravičan minus. Ovdje ne mislim na ljude zaposlenike koji marljivo rade po nalogu i tako egzistiraju, već na one koji ih zlorabe za svoje interese. Zar Mesić 1999 g. prije izbora nije govorio kako ne želi biti tamo gdje je bio predsjednik Tuđman. Bila je to djelomična istina, ali je žarko želio biti tamo gdje je boravio Tito, a upravo je njegovu politiku i provodio u oba mandata, pa ga je čak i debelo nadmašio. Tito je činio ono što je govorio, za dobro jednoumlja, a Mesić je zlorabio sve što se zlorabiti dalo, kako bi Hrvatsku unazadio i vratio u, kako se danas govori, Jugosferu.
Ključno pitanje je kako izaći iz tog začaranog kruga jer tzv. izbori nas guraju sve dublje i dublje u totalno beznađe. Odavno sam predložio Ghandijevsku metodu prosvjeda sa svijećom u ruci i krunicom oko vrata i molitvom Majci Božjoj, odvjetnici hrvatskog naroda. Popuniti sve ulice i trgove oko Gornjeg grada i Pantovčaka, uporno i dostojanstveno do njihove ostavke, jer Sabor, Hrvatski sabor odavno ne postoji, a to smo posebice vidjeli kod izdajničke ratifikacije Sporazuma sa Slovenijom oko morske granice. Zar Ghandi nije istjerao moćne, vrlo moćne i bešćutne Engleze iz svoje Indije, i izborio slobodu i nezavisnost. Na kraju moram po stoti put ponoviti, kako je Katolička crkva po biskupima uvelike kumovala ovom današnjem beznađu, čast rijetkim pojedincima. Nisu bili pastiri stada a niti hrvatski muževi, uspravni, hrabri i ponosni u obrani svojeg naroda, vjere i države krvlju izborene. Sve je to rapidno počelo odlaskom nadbiskupa i kardinala Kuharića a dolaskom posve nedoraslog Josipa Bozanića. Eto u zadnje vrijeme poneki klerici počinju hrabrije progovarati, i nadam se da neće posustati ni pod koju cijenu, jer voda je doista došla do grla, a Crkva je bila jedina institucija koja je mogla nešto učiniti, i još uvijek može, ako se među njima barem jedan nađe hrabar.
Josipović ili Bandić je sasvim svejedno, jer obojica u svojim tzv. programima su podložna moćnicima iz Međunarodne zajednice ili mreže, a i sami to zdušno žele biti. Jadna je Hrvatska, koja dopušta iznjedriti takav profil kandidata i pasivno promatrati tu paukovu mrežu koja je okupirala cijelu Hrvatsku, pa i veći dio klera.
Zagreb, 10.1.2010. Josip Kokić
DR BRANIMIR MOLAK U KORESPONDENCIJI NA ČLANAK VOC-A, GDJE SAM GA ZAMOLILA ZA KOMENTAR AKO MU NE ODGOVARA KONTEKST U KOJI SAM STAVILA NJEGOV PRILOG (Hvala Dr Molak):
De : Branimir Molak
Envoyé : 11 janvier 2010 12:22
Objet : Re: Pred predsjedničke izbore…
Poštovana Ivana, sve je O.K. Ne sudjelujem u raspravama na forumima s anonimnim “mudracima” koji bez potpisa i odgovornosti lupetaju o svemu i svačemu.
Nije mi jasno zašto se ljudi u Hrvatskoj ne zanimaju za ono što ih ugrožava, npr. Plinski harač, nego se prepucavaju oko izbora koji ništa ne rješavaju bez krupnijih rekonstrukcija na “nebeskom trgu mira” http://hrvati.com/modules/news/article.php?storyid=1459 unatoč dobrom programu pobjednika (nije provediv bez rekonstrukcije ) . To pokazuje da su besposleni i da im je još uvijek jako dobro i nije ih briga za one koji kopaju po smeću.
Rezultat izbora je posve očekivan, a da je takav u velikoj mjeri je gosp. Josipoviću pomogao i Forrest Gump iz Pogane Vlake
(http://hrvati.com/modules/news/article.php?storyid=1496&com_id=1279&com_rootid=1279&#comment1279 )
Pozdrav
BM
Vrijedi pročitati i:
http://www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=93588
http://business.hr/hr/Naslovnica/Biser-dana/Biser-dana-Milan-Bandic/?utm_source=news11012010-n&utm_medium=email&utm_campaign=daily_newsletter&utm_content=komentiraj
http://business.hr/hr/Naslovnica/Politika/Sudeci-po-potrosenom-novcu-Bandic-je-Golijat!
http://business.hr/hr/Naslovnica/Politika/SDP-ova-cistka-Referendum-za-smjenu-Bandica-tek-nakon-promjene-zakona
http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=1642:karijeru-milana-bandia-unitio-je-duko-ljutina&catid=1:politika&Itemid=9