Političari u Hrvata, ako ih se može tako nazvati, prionuli su na borbu protiv korupcije. Ali taj politički jezik uveli su u Hrvatsku strani “lobbyiji” (ne tako “zapadni” kao što se vjeruje), koji sve znaju o “napaćenoj i krvlju polivenoj zemlji,” ali i o njezinoj strateškoj važnosti i ljepoti. Olak plijen?
Tako je i korupcija postala dio političkog govora među sve korumpiranijim političarima, napose kod Ive Josipovića. Selektivan i bez ikakve estetske vrijednosti. Političari su jednostavno “sposobni” obmanuti narod i diktirati mu duhovnu temperaturu u “svjetskoj krizi” u svoju korist.
Kako u Srbiji Tadić, tako je u Hrvata najelokventniji ali i najluksuzniji taj Josipović kao da je i on s Marsa pao u sve osiromašeniju Hrvatsku. “Pravednici.” Josipović se čas smjesti kao Josip Broz Tito u najkvalitetnije kožne fotelje s puno svjetla i glamura, čas upre prstom u narod koji tone u sve lošije životne, a nadasve stambene uvjete. “Business class” političar.
Otkud je uopće izniknuo taj “kandidat” s najtežom torbom novaca za razbacivanje po “biračima.” Otkud mu toliki “vlastiti novac”? Na staklenim govornicama piše mu “PravDA.” Da, da, sve smo to čuli od Tite. O radničkim masama i klasama i izrabljivanju naroda.
A kad taj govor prođe, dogme su najkrvoločnije kad ih provode takvi borci za “pravdu” i takvi “demokrati”: vidjeli smo to u nekoliko prošlih ratova.
Josipović ima preporuke nekih stranih novinskih agencija i interesnih skupina kojima su takvi političari uvijek bili “bez mrlje,” a Hrvati…. Užas. One zapravo ne dopuštaju hrvatskom narodu riješiti problem korupcije, kad se on ne može niti identificirati, što bi bio prvi korak. Kako bi se inače pojavio tako financijski moćan “kandidat” koji Hrvatima nikad nije bio poznat nipokakvoj zasluzi.
Ako je on bez putra i pobjeđuje zahvaljujući “antikorupcijskom programu,” što tek slijedi. Steći 4 stana u hrvatskim životnim standardima nije putar nego ptičije mlijeko. Josipović se “skromno” pravda, “nema pet stanova nego četiri.”
Ako se ne zna otkud Josipoviću novci za kampanju (na desetine milijuna kuna, samo što je prijavljeno, plus njegov “vlastiti novac”!), i kakva je ta njegova “sposobnost” usljed “svjetske krize” u Hrvata, još je teže doznati kako je došao do četiri stana, napose prvoga. Gdje su završili vlasnici stana – Jazovka, Sisak, Kanal, Kozara, Jasenovac, ili negdje u “otvorenom svijetu” punom Jospovićeva “morala”? Zna se, još se njegov otac, Ante Josipović, pripadnik zloglasne terorističke skupine 26. divizije, 1945. uselio u jedan stan u Zagrebu, nakon što je protjerao “zločince.” Tako je počela ta “velika” karijera. Bio je koljač hrvatskog naroda. I Ivi Josipoviću sjajno idu i karijera i stanovi.
Takvi sve “skupe,” i svi im daju “kredite,” nemaju “mrlja.”
Nakon “korupcije”, valjda slijedi borba protiv “populizma,” obzirom da “kandidati” prepisuju govore iz Srbije, od Tadića. Pa to je “stožerna zemlja” regije, koja će prva u EU, 2018. ili 2019. Da se narod ne bi pobunio protiv privilegiranih elita kad se njihovi krhki govori obruše na nj.
Od plasitičnih “boraca protiv korupcije” na “laptop,” sa sjedala najskuplje “business classe,” raskomoćenih u “samo” četiri stana, s toliko “vlastitog novca” i kredita za kampanje, s tko zna kakvim “zaslugama” u “regiji,” ne može se ništa drugo očekivati nego nova pljačka, a moguće i pokolj.
I politički govor o korupciji postade dekadentno iživljavanje i izrugivanje nad sudbinom naroda.
Categories: 
Tags: 
Tekst “Josipovic i korupcija” dostupan je i na prijateljskom portalu
http://www.hrvatskipolitickiuznici.hr/dr-avni-i-lokalni-izbori/josipovi-i-korupcija.html
Istu su taktiku ovi danas uporabili. Ustaše (branitelji, dobrovoljci) kojima se sudi za navodne zločine, partizani, prebjezi iz JNA, Tus, Agotić, Ademi, Stipetić i ostala banda. “Dvostruka zapovjedna linija”, kao onda, ustaše/domobrani. A iza 45. (gotovo) svi ustaše u jamu, domobrani dio u jamu, dio u zatvor, dio u vojsku, a oni koji nisu nigdje bili, posebno u gradovima jer su imakli stanove koji su trebali osloboditeljima, njima su sudili kao “suradnicima” okupatora i plijenili stanove, koji su trebali novi osloboditelji. Oni koji su bili veće sreće, samo su izbačeni na ulicu. Onaj potez u Zagrebu (Britanski trg, do Vukovarske, Držićava pa do Ilice, dakle srž Zagreba ima najveću populaciju četokomunista.
Tekst “Josipovic i korupcija” dostupan je na još jednom prijateljskom portalu
http://www.hcsp.hr/index.php?subaction=showfull&id=1262093687&archive=&start_from=&ucat=3&
Slavko Galiot je želio da se objavi sljedeći komentar u njegovo ime:
De : Slavko Galiot
Envoyé : 29 décembre 2009 09:51
À : ‘webmaster-voiceofcroatia.net’
Objet : RE: Josipović i korupcija
Kakvu to PravDA (pravdu) nudi haški žbir i poltron Josipović? On je po provjerljivim dokumentima sukreator haških optužnica i davatelj prava haškom tribunalu iznad hrvatske Vlade i Sabora, što znači da je učinio NepravDU vlastitoj domovini i hrvatskim interesima na haškom sudu.
I on se usuđuje govoriti o PRAVDI.
“Čovjek tarantela” krije svoje imovno stanje, bogat je ko Krez, pa se pitamo je li on to uzimao EURE OD SIROMAŠNIH STUDENATA.
Taj bezličnjak je uveo veći harač od Kosoričinog, on je zaharačio kafiće i druge objekte u kojima se pušta glazba velikim novčanim nametom (paušalom), pod izlikom autorskog honorara. Pitamo se je li dio drpio za kupnju “pošteno stečenih nekretnina“.
I on se usudi govoriti o poštenju.
U sučeljavanju sa 12 kandidata on je najavio ponovno uvođenje delikta na slobodu govora i drugačijeg mišljenja, drug Ivo je zaprijetio svima koji protiv njega pišu po forumima riječima „Kad ja postanem predsjednik pronaći ću ih i stat ću im nogom za vrat“, na ovu strašnu prijetnju nitko nije reagirao (izuzev mene), pa čak ni drugi kandidati, i zbog ovog:
Hrvatski narode kazni ovog haškog podrepicu, glasujmo za demokršćanina Milana Bandića
Jusuf Hećimović poslao je za VoC sljedeći komentar:
De : Jusuf Hecimovic
Envoyé : 30 décembre 2009 01:38
À : webmaster-voiceofcroatia.net
Objet : Jovica Vukovarski
Podvala Jovice Vukovarskog
Degenerik i komunistički provokator, vukovarski dezerter, Jovica Pančić, u dogovoru sa svojim šefom Milančetom i čvrstom četokomunističkom jezgrom tzv. SDP-a oko Milančeta, kaoti osniva novu «socijaldemokratsku» stranku koja će podržati Milana Bandića!!!!!
NU!
Kada su komunjari shvatili i osjetili da bi njihov gekon i haaški kandidat za kapo-a novog sabirnog logora za mnoge Hrvate, nazoviprofesor tamo nekog njihovog prava, bljedoliki Jovica, i to unatoč potpori njihove bratske stranke i pričuvnih četokomunista, hadezenjara (još im ne priznaju četokomunistički status – nalaze se na «čekanju-, jer ih još uvijek osuđuju da su stvorili «hrvatsku državu»; zapravo, stvorili su nakazu koja jest njihov – mesić-pusić-milanče-josipovićev – privremeni entitet), počinju igrati prvalju igru udbaških provokatora.
To što se nikako ne mogu udaljiti od tehnike provokacija UDB-e (SDB-a), dokaz je njihove plitke inteligencije i intelektualne tuposti. Osim toga, ne samo što podcjenjuju većinu hrvatskog stanovništva i prave od njih piz…, rugaju se i od svojeg čakijaškog članstva i fanova, koji nisu u stanju shvatiti taj udbaški kalambur Jovice Vukovarskog.
Poruka je jasna: vidite ljudi, esdepenjarski otpadnici podržavaju hercegovačkog mafijaša (i novootkrivenog ustašu, koji kažiprstom, bogme ponekad i malim prstom, kopa nos, ne zna engleski i iseknjuje nos bez maramice, voli pečenu janjetinu i ustaške gange, a o Thompsonu da i ne govorimo) i našu pobegulju.
Zato, stoko ruralna, glasujte za našeg urbanog, uljuđenog uglednog profesora i muzičara (koji svira klavir kao Tito, svilenim maramicama briše svoj partizannski nos, ima uljuđenu suprugo, koja će «i dalje biti profesorica kada Ivo bud e izabran za precjednika i govori engleski i njemački) J. Josipovića, modernog europskog levičara.
Najsmješnije i vrlo opasno je što se drug Jovica uhvatio citirati židovsku bibliju (Berešit, I, 3.- «Vajomer /’Elohim/ jehi ‘or vajehi ‘or»: I rekao je (Gospod) neka bude svjetlo, i svjetlo bi) i pritom sebe prikazao kao Svjetlo, a oni DRUG I DRUGAČIJI (dakle mi, većina) su/smo Mrak, Tama, Pakao, Ustaše (koje treba eliminirati, zaklatio, ubiti, uništiti… onako kako su radili njegovi).
Gospodo, TO JE PORUKA ULJUĐENOG PROFESORA JOSIPOVIĆA: PAKAO TO SU DRUGI.
Gospodo, to je prijetnja dostojna njegovog mentora Josifa Visarionoviča-Čeličnog!
Stanje je vrlo opasno, vrlo opasno. Stanje je daleko daleko teže nego 1989. kada je njihov Milošević najavio nastavak četničkog pokolja Hrvata iz Drugog svjetskog rata.
Zato, glasujmo za Bandića, onoga koga oni demoniziraju.
Još jedan komentar od gosp. Slavka prebačen je s “Kontakt” stranice ovdje:
Slavko says:
December 29, 2009 at 10:40 (Edit)
Ivo Josipović (političar)
“Točno je, deklarirani sam agnostik!” – Slobodna Dalmacija 14.09.2009.
****************************************************************
Odvjetnik Olujić o predsjedničkom kandidatu Josipoviću
Tjednik “Hrvatski list” u izdanju od 19. studenoga 2009. objavio je članak pod nazivom “Ocjenjujemo predsjedničke kandidate!” u kojem nekolicina poznatih osoba iz javnog života ocjenjuje predsjedničke kandidate.
Evo zašto je Željko Olujić, poznati zagrebački odvjetnik, dr. Josipoviću dao ocjenu nedovoljan (1):
Tvrditi za “Oluju” da je etničko čišćenje s pozicije profesora kazneno-procesnog prava i nakon toga se kandidirati za predsjednika države cinizam je najgore vrste!
Predsjednički kandidat dr. Ivo Josipović
Ponedjeljak, 12. siječnja 2009.
Izbori za predsjednika države održat će se za godinu dana, političke stranke još ne izlaze s konačnim kandidatima, no u najvećoj oporbenoj stranci, točnije SDP-u stvari se vezano uz nasljednika Stjepana Mesića ipak pomalo kristaliziraju. SDP je dugo razmišljao o četvero kandidata – Zlatku Komadini, Željki Antunović, Nevenu Mimici i Zoranu Milanoviću, no na kraju priče, isplivalo je jedno drugo ime, ono dr. Ive Josipovića. Što se objektivnih kvalifikacija tiče, ponajprije naobrazbe i stručnosti, mora se priznati kako Josipović ima sve potrebne reference. Čovjek je završio dva fakulteta, Pravni i Muzičku akademiju, doktor je znanosti i sveučilišni je profesor, stručnjak za međunarodne kaznene sudove, predavač, ali i skladatelj – komponira suvremenu glazbu. Što se pak njegovih dužnosti u Saboru tiče, lista je funkcija također vrlo impresivna – potpredsjednik je Odbora za pravosuđe, član Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, Odbora za zakonodavstvo, za međuparlamentarnu suradnju, član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i zamjenik člana Izaslanstva Hrvatskoga sabora u Zajedničkom parlamentarnom odboru Republike Hrvatske – Europske unije. Na prvi pogled reklo bi se – odličan kandidat za predsjednika.
Izvana dakle sve izgleda odlično i nitko na osobu poput Josipovića ne bi smio imati nikakvih objektivnih primjedbi, osim naravno subjektivnih preferenci koje mogu biti ovakve ili onakve. No ipak, postoji jedna velika mrlja ako se u obzir uzme djelo i rad profesora Josipovića, pogotovo ako se gleda područje na kojem je i zapravo izgradio zadnjih godina svoju stručnu i znanstvenu karijeru, a to je suradnja Hrvatske s Haaškim sudom. A upravo je poprilično diskutabilna suradnja s još upitnijom objektivnošću Haaškoga suda, val na kojem Ivo Josipović već godinama uspješno surfa. Samo, ne u smjeru koji bi bio poželjan za sve one koji brinu za zaštitu nacionalnih interesa i vrijednosti Domovinskoga rata. Ne, Josipović je predani i uvjereni zagovornik institucije Haaškog suda i što je još gore načina na koji je dosad »dijelio pravdu«. Jer, problema ne bi bilo kad bi se zaista radilo o objektivnoj, stručnoj i nepristranoj ustanovi, oformljenoj kako bi se kaznili krivci za zločine počinjene na ovim prostorima devedesetih godina.
Uostalom i većina je nas vjerovala kako je takva institucija potrebita i pozvana da svojim dokumentima napiše povijesnu istinu o srpskoj agresiji u Hrvatskoj i BiH. No svi smo mi također zajedno već godinama svjedoci, kako je Haaški sud otišao u sasvim drugom smjeru, pretvorivši agresora u žrtvu, pokazavši još jednom kako su istina i činjenice manje bitni od moći i utjecaja svjetske politike i što je najvažnije njenih interesa. A ono što vrlog Josipovića itekako moralno inkriminira vezano uz tu tematiku, jest da se, kad je o njegovoj osobi riječ, ne radi o nekakvom politikantskom polutanu koji nije u stanju vidjeti šumu od drveta. Ne, riječ je o inteligentnoj osobi, pravnom stručnjaku, jednom od ljudi u Hrvatskoj koje su imale i imaju najdetaljniji uvid u sve ono što se u Haagu već godinama događa. A ne da hrvatskoj javnosti Josipović ne govori istinu, već joj, kao uostalom i mnogi ambiciozni političari u funkciji osobnih ili stranačkih interesa konstantno servira nekakve polukonstrukcije koje bi bile samo iritantne kad istodobno ne bi bile vrlo pogubne što se nacionalnih interesa tiče.
Valja pritom primijetiti kako se uz svu Josipovićevu pasivnu politiku i podanički odnos spram Haaškog suda, koji je po njemu manje ili više uvijek u pravu, njegova retorika za »unutarnje i vanjsko tržište« ipak ponešto razlikuje. U Hrvatskoj tu i tamo još i upozori na nekakve propuste (ponajviše tehničke prirode) no itekako podiže ručnu kočnicu i upozorava primjerice premijera Sanadera (kao da njega treba upozoriti) da istupanja hrvatskih dužnosnika u svijetu spram Haaškoga suda po njegovim riječima «ne bi smjela biti preoštra». Što god to značilo. Tako je primjerice, na jednom od najočitijih primjera politički potencirane nepravde koja se manifestirala presudama vukovarskoj trojci za počinjene pokolje – prije svega na Ovčari, Josipović potpuno ogolio svu neprihvatljivost vlastitih razmišljanja, ustvrdivši kako je za taj slučaj krivo haaško Tužiteljstvo zbog »manjkavog rada« i gotovo »amaterskih pogrešaka« počinjenih u samom sastavljanju optužnice. Konkretno, taj smo slučaj, vrlo detaljno obradili na ovome Portalu, dokazavši kako se naravno nije radilo o nikakvoj nestručnosti i aljkavosti već o najobičnijem proračunatom prepravljanju već napisane optužnice.
Podsjećamo, način na koji je Tužiteljstvo s Carlom del Ponte na čelu promijenilo optužnicu Louise Arbour iz 1997. čini političke motive toliko očiglednima da se nikako ne može govoriti o ičem drugom do namjeri Carle del Ponte i njezinih suradnika da se dobije presuda koja s međunarodno-pravnog aspekta ničim ne tereti JNA i Republiku Srbiju. Sve je to učinjeno toliko očito, optužnica je toliko sirovo masakrirana, da ni laiku, a kamoli takvom pravnom stručnjaku ne bi moglo pasti na pamet govoriti o nekakvom amaterizmu haaških tužitelja. Ovo je samo jedan od mnogih primjera Josipovićeve pro-haaške retorike, ali zorno predočava njegov stav i razmišljanja, koja su manje istinoljubiva, a puno više politična, ideološka i proračunata. Dakle, ako se samo malo zagrebe ispod fino uglađene intelektualno-profesorske vanjštine, nailazi se na mnogo vrlo jakih argumenata zašto se osoba kojoj su važniji osmjesi stranih predstavnika od nacionalnih interesa nikako ne bi smjela naći na čelu države u ovako osjetljivim povijesnim trenucima. Političara poput njega koji se ne libe obilato služiti fabriciranjem istine u korist promicanja vlastitih političkih opcija na hrvatskoj političkoj sceni ima i previše.
M.M.B.
PRILOZI
Intervju dr. Ive Josipovića za Srpsko narodno vijeće
Dr. sc. Ivo Josipović profesor je na zagrebačkom Pravnom fakultetu i saborski zastupnik s liste SDP-a. Nije nikakvo pretjerivanje ako ga se svrsta među najbolje hrvatske pravne stručnjake. To je bio povod za razgovor s njim o temama pravnog i političkog karaktera iz naše nedavne prošlosti.
Kako komentirate izjavu advokata Ante Nobila, koju je dao povodom tužbe Republike Hrvatske protiv Republike Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, da u zločinima počinjenima tokom i nakon “Oluje” ima više elementa genocida nego u slučaju zločina na Ovčari?
Mislim da izjavu kolege Nobila treba gledati u cjelini. Mislim da je više želio istaći da sporovi o genocidu pred Međunarodnim sudom pravde nemaju smisla, nego što je želio prognozirati rezultat sudskog spora. Inače, hrvatska se tužba ne temelji samo na zločinu na Ovčari, već na većem broju zločina za koje se tvrdi da su povezani i da su dio jedinstvene namjere. Inače, svi zločini, bez obzira na to tko ih je počinio, da li Srbi, da li Hrvati, traže osudu. Od osude tih zločina treba odvojiti pitanje ocjene politika koje su uzrokovale agresiju i rat, posobno one Miloševićeve, koja im je u temelju.
Na koji način, kojim argumentima Hrvatska misli dokazati namjeru počinjenja genocida od strane Srbije?
Tužba na cca 2.500 stranica daje dokaze o brojnim zločinima. U tužbi se tvrdi da su oni dio mozaika koji u svojoj ukupnosti pokazuje karakteristike genocida. Isto tako, tužba daje puno podataka koji govore o tome da se vojnim događajima dirigiralo iz Beograda. Zapravo, srpsko stanovništvo u Hrvatskoj uvučeno je u rat sa svojim dojučerašnjim susjedima i prijateljima. Na kraju, velike su žrtve Hrvati, ali i hrvatski Srbi od kojih su mnogi, ni krivi ni dužni, stradali od ratnog vihora.
Što se tiče najavljene protutužbe, je li Republika Srbija uopće aktivno legitimirana na podnošenje tužbe kada su u pitanju Srbi iz Hrvatske? Odnosno, tko ima pravo podnijeti tužbu u slučaju eventualnog počinjenja genocida nad Srbima iz Hrvatske, budući da su oni hrvatski državljani?
Konvencija o sprječavaju i kažnjavanju zločina genocida aktivno legitimira bilo koju stranku Konvencije. Ali, Srbija bi mogla imati problema s aktivnom legitimacijom i zbog vlastitih stanovišta koja je iznosila pred Međunarodnim sudom pravde o svojoj državnosti, vezanosti Konvencijom i svom položaju u međunarodnoj zajednici.
Badinterova je komisija nekoliko dana nakon pada Vukovara donijela zaključak da “sastav i rad osnovnih organa federacije, bilo da je to savezno Predsjedništvo, Savezno vijeće, Vijeće republika i pokrajina, SIV, Ustavni sud ili savezna armija, više ne doseže kriterije participacije i predstavljanja svojstvene federalnoj državi”. (Mišljenje Badinterove komisije br. 1 od 10. decembra 1991.) Proizlazi li iz toga da su zločini počinjeni nakon tog datuma ustvari zločini jedne privatne vojske, iza koje je stajao udruženi zločinački pothvat na čelu sa Slobodanom Miloševićem, a ne zločini JNA, dakle vojske jedne države?
Teza o privatnoj vojsci je zanimljiva, no teško se može tvrditi da su sve državne institucije koje su sudjelovale u ratu “privatna vojska”. Ali, svakako se slažem da je glavni krivac za rat politika Slobodana Miloševića. Njegova je politika unesrećila sve narode bivše Jugoslavije. Za Srbe u Hrvatskoj, a i za samu Srbiju, ta je politika bila pogubna, s dugoročnim posljedicama koje se neće lako ispraviti.
Što za Hrvatsku i BiH znače podaci da bi i Franjo Tuđman i Alija Izetbegović bili optuženi u Haagu da prije toga nisu umrli? Što to znači za jugoistok Evrope i bivšu Jugoslaviju?
Riječ je o tezi iz pojedinih medija koje imaju oslonca u izjavi Haaškog suda da se i protiv Tuđmana i Izetbegovića vodila istraga. Teško je reći bi li bili optuženi. Ali, sigurno je, njihova eventualna krivica ne može se izjednačiti s onom Miloševićevom. Mislim da politika izjednačavanja krivnje nikako nije dobra jer zamućuje sliku o onome što se dogodilo, relativizira odgovornost i otvara vrata da se možda sutra opet zarati u ime velike ove ili one države. U Hrvatskoj državno vodstvo nije smoglo snage spriječiti ubojstva i pljačke koje nisu imale veze s obranom i kojima je Domovinski rat bio fasada za zločine. Hrvatska bi danas zasigurno izgledala bitno drukčije da su se dosljedno sprječavali i kažnjavali zločini koji su se činili pod plaštem obrambenog rata.
Kriza i raspad Jugoslavije − gdje su temelji i u čemu je osnova nestanka SFRJ?
SFRJ je propala jer nije našla demokratski odgovor na ekonomske i nacionalne suprotnosti koje su je razdirale. Milošević je odogovor potražio u sili i time definitivno pokopao Jugoslaviju. Savez komunista, koji je bio monopolist na političkoj sceni, nije razumio da su došla neka nova vremena, propustio je demokratizirati i sebe i društvo, i time propustio šansu za mirnu tranziciju. Da je demokratizacija provedena bez rata, narodi Jugoslavije, u jednoj ili više država, odavno bi bili dio Europe, napredniji od većine drugih tranzicijskih zemalja. Posebno, kad se vidjelo da Jugoslavija više ne može opstati, nedostajali su mudri i pošteni političari koji bi disoluciju Jugoslavije proveli mirnim putem, ne ugrožavajući živote i budućnost svojih zemalja.
U kakvoj su korelaciji dijelovi bivšeg Ustava SFRJ, recimo uvod i osnovna načela, prvi dio, gdje se u čl. 5 govori kako se granice mogu mijenjati uz suglasnost svih republika, te peti dio koji govori kako se mijenja Ustav SFRJ?
Vrlo je teško u trenucima velikih društvenih lomova i prijelaza iz jednog u drugi državnopravni i socijalni sustav odgovore na pitanja legaliteta ili nelegaliteta tražiti u pravu države koja je propala. Ima slučajeva u kojima postojeće pravo nema odgovora. Tadašnjim Ustavom SFRJ ne može se obrazložiti ni realitet koji je u Jugoslaviji vladao prije njezina raspada. Naprosto, cijeli je pravni sustav kolabirao zajedno s državom i nema osobitog smisla analizirati povijesne događaje kroz prizmu pravnog sustava koji se urušio.
Da li je Kosovo bilo sastavni, konstitutivni dio jugoslavenske federacije, kako tumače neki hrvatski političari? Da li je jednostrano priznanje Kosova bilo sa stajališta međunarodnog prava ispravno? Da li je Hrvatska trebala priznati Kosovo i da li je takvu odluku donijela posve autonomno?
I pitanje Kosova je pitanje društvenog realiteta. Da li je ono realizacija prava na samoodređenje Kosovara ili je to otcjepljenje koje nema oslonca u međunarodnom pravu, procijenit će Međunarodni sud pravde u svom savjetodavnom mišljenju. Ali, Kosovo je realitet i odluka Međunarodnog suda pravde, ma kakva bila, neće to promijeniti. Kosovo je ostvarilo klasične atribute države: teritorij koji kontrolira, stanovništvo i vlast nad njima. Ako pogledamo povijest, nove su države najčešće nastajale u društvenoj kataklizmi koja se nije mogla podvesti pod pravne norme. Razumijem frustraciju Srbije vezanu za gubitak teritorija koji Srbi smatraju kolijevkom svoje države i kulture. Pogreška je na Kosovu napravljena puno prije njegova otcjepljenja i ne može se ispraviti interpretacijom međunarodnog prava. Eventualni odgovor MSP-a koji bi konstatirao da se Kosovo osamostalilo protivno međunarodnom pravu bit će s jedne strane satisfakcija Srbima. No s drugestrane, takva bi eventualna odluka mogla produbiti frustraciju i generirati najgori mogući odgovor − nasilje. Hrvatska je priznanjem Kosova priznala realitet. Sigurno, moglo se razmišljati o tome je li, s obzirom na iznimnu važnost hrvatskosrpskih odnosa, potrebno još malo pričekati s priznanjem. Ali, dan priznanja neminovno bi došao, kao što će neminovno doći dan kada će i Srbija priznati Kosovo i započeti s njim graditi dobrosusjedske odnose.
Kakva je budućnost Kosova? Što će se dogoditi ako zbog ruskog ili kineskog veta Kosovo ne postane član UN-a? Što će se dogoditi ako savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde u Haagu bude išlo u prilog Srbije?
Iz perspektive koja se danas može sagledati, neće se dogoditi ništa bitno. Možda će se time otežati funkcioniranje Kosova kao države i otežati život njenih građana, ali nitko ozbiljan valjda ne misli kako će se Kosovo vratiti Srbiji. Interes je Srbije da zaštiti Srbe na Kosovu kao i srpsku kulturnu baštinu. Srbi na Kosovu i danas imaju ozbiljnih problema koji se ignoriranjem Kosova kao države sigurno neće popraviti.
U kontekstu odnosa između Rusije i Gruzije i svega onoga što iz toga može proizaći, kakva je budućnost BiH odnosno Republike Srpske ukoliko će se željeti osamostaliti suprotno volji međunarodne zajednice, čiji je kredibilitet inače teško uzdrman zbog Kosova?
Bosnu i Hercegovinu čeka još puno teških dana. Danas ona izgleda kao država koju ne želi ni jedan konstitutivni narod. A podjela, kako povijest pokazuje, teško može proći bez rijeke krvi. Nacionalističke Politike i danas dominiraju Bosnom i Hercegovinom. Njeni problemi tako su veliki da se ne usudim prognozirati kakva joj je budućnost. Zapravo, mislim da nitko nema siguran odgovor što će biti s BiH i njenim narodima. Nadam se jedino da neće biti onih koji bi odlučili ponovno uzeti oružje u ruke.
Slučaj tužbe BiH protiv Srbije i visoko postavljena letvica za dokazivanja genocida?
- Da, MSP je slijedio dominantnu doktrinu o genocidu koja tendira restriktivnom tumačenju Konvencije i koja genocid želi sačuvati kao ekskluzivni zločin, zločin nad zločinima. Sud je ustvrdio da su u BiH činjeni brojni strašni zločini, ali da oni, osim Srebrenice, nisu genocid.
Srbija ponekad ima kontinuitet sa SFRJ, ponekad ga nema, kako kome odgovara. U čemu je stvar s tim kontinuitetom?
Da, i Srbija i njeni oponenti su još od devedesetih zauzimali stanovište sukladno svojim interesima. Ali, to je uobičajno u pravnim raspravama u kojima strane u sporu uvijek žele onu poziciju koja im najviše odgovara.
Hrvatska ima dosta graničnih problema sa svojim susjedima. Kako to i nije li to dokaz da avnojevske granice nisu bile prave već administrativne? Hrvatska bi te sporove rješavala malo principom sredine,malo principom katastarskog vlasništva, onako kako joj u kojem slučaju odgovara?
Zapravo, kvantitativno gledano, spornih dijelova granice je relativno malo. Ali, slažem se, problemi su veliki. Teza o administrativnom karakteru avnovjevskih granica je opasna i otvara prostor da se vade povijesni argumenti, od stoljeća sedmog pa do danas, da se traže one granice koje najviše odgovaraju svakoj pojedinoj državi. A tu, zasigurno, interesi nisu kompatibilni. Neki bi u Srbiji Dušanovo carstvo, a neki bi Hrvatsku do Drine i Zemuna. A takav pristup uvijek vodi u zlo, mržnju i krv. Srećom, Badinterova komisija je taj problem riješila, a tehnika određivanja granice na terenu zaista mora ostati tehnika. Ako ima spora, treba pustiti da ga riješi Međunarodni sud pravde ili drugo odgovarajuće tijelo.
Da li je NATO-vo bombardiranje Srbije bilo u skladu s međunarodnim pravom? Da li su shodno tom pravu i države koje su dozvoljavale prelet NATO-vih aviona preko svog zračnog prostora počinile agresiju na Srbiju?
Intervencija NATO-a temeljila se na doktrini humanitarne intervencije. Ako se ta doktrina prihvati, ne može biti riječi o agresiji. Iako je Milošević svojom upornošću i ustrajnošću na provođenju zločinačke politike glavni uzrok NATO intervencije. Ima više aspekata te intervencije koji su, blago rečeno, ne simpatični. U situaciji u kojoj je NATO bio toliko nadmoćan da je rat sličio na video-igru u kojoj spretni igrač puca gdje i kako hoće, a neprijatelj unutar ekrana nema načina uzvratiti, vjerujem da se moglo pažljivije birati ciljeve i više paziti na to da ne stradaju civili i objekti koji nisu vojni cilj.
Sud u Haagu se proglasio nenadležnim za tužbu Srbije protiv zemalja NATO-a?
Osobno, bez obzira na ocjenu ima li genocida ili nema, mislim da je riječ o pogrešnoj odluci. Međutim, bilo je očito da je i Srbija željela takvu odluku. S jedne strane, bilo je to vrijeme približavanja Srbije i Zapada. S druge strane, takva se odluka mogla koristiti kao presedan u predmetima Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Nakon presude u bosanskom predmetu i odluke o nadležnosti u hrvatskom, vidi se da je takva kalkulacija bila pogrešna.
Mnogi su u Hrvatskoj bili razočarani blagom kaznom suda u Haagu za Ovčaru. Da li je to bilo opravdano? Postoji li opasnost da javnost i ovaj put bude razočarana i iznenađena presudom generalima, jer se u javnosti već stekao dojam da će biti oslobođeni i da tužba ništa nije dokazala?
Mediji, nažalost, vrlo površno i pristrano izvještavaju o haaškim suđenjima. Presuda za Ovčaru zasigurno ne reflektira strahotu onoga što se tamo dogodilo. Pogrešku primarno vidim na strani tužiteljstva koje je očajno vodilo postupak, učinivši veći broj gotovo amaterskih pogrešaka. Što se odgovornosti hrvatskih generala tiče, nagađanja su nepotrebna. Sud će u dogledno vrijeme donijeti odluku, a svako prejudiciranje stvara očekivanja, ovakva ili onakva koja, kad se ne ostvare, dižu tenziju i jačaju frustracije.
Zašto mnogi ljudi gube na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu?
Mnogi ljudi imaju pogrešnu predodžbu o onome što taj sud jest i što se od njega može dobiti. On ne odlučuje o zakonitosti samoj po sebi, a još manje kreira pravdu. Njegova jedina briga su povrede Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ako ta konvencija nije povrijeđena, nema pozitivne odluke za tužitelja. Zato uspijeva relativno mali broj tužbi. Uz to, naknade koje taj sud dosuđuje puno su manje od onih koje mnogi građani očekuju. Zapravo, štiteći ljudska prava, Europski sud za ljudska prava nastoji odgojno djelovati na države i generirati promjenu njihova odnosa prema ljudskim pravima.
Kakav je sadašnji međunarodni položaj Republike Hrvatske? Ide li se dobrim pravcem na putu u EU i NATO? Zašto vlast nije dozvolila referendum oko ulaska u NATO?
Da budem slikovit: Hrvatska je na pravom putu, i prema NATO-u i prema EU. Ali, put nije asfaltiran i vozilo se često zanosi, zastajkuje i ima problema. U tom kontekstu treba cijeniti i međunarodni položaj Hrvatske. On je relativno dobar, ali zasigurno imamo i problema koji nisu laki. Što se referenduma za NATO tiče, riječ je očito o procjeni da postoji pravna osnova da se odluka donese bez referenduma, a da bi referendum, posebno s obzirom na to kako je uređen u hrvatskom pravnom sustavu, mogao donijeti probleme. Upravo zato, čak i povodom ulaska u EU, koji je daleko manje konfliktan, referendum koji se mora provesti održat će se prema novim pravilima, koja ne postavljaju tako visoku ljestvicu potrebnog broja glasova.
Milan Cimeša
http://www.snv.hr
http://hakave.org/index.php?option=com_content&task=view&id=3839
Razumije li itko Josipovićeve viceve?
IVO JOSIPOVIĆ, kojeg smatraju najdosadnijim kandidatom, odlučio je zaigrati na kartu humora. Međutim, nitko nije razumio vic koji je ispričao. Razumijete li vi ovaj vic?
- Koja je razlika između profesora i brda?
- Što idete bliže brdu ono je veće i veće, a kod profesora je upravo obratno!
http://vijesti.gorila.hr/zagreb_i_hrvatska/hrvatska_i_svijet/hrvatska/ivo_josipovic_ispricao_cudan_vic
IZ JOSIPOVIĆEVE MOLBU ZA SUCA HAAŠKOGA SUDA:
- “Ja sam načinio nacrt Ustavnog zakona o suradnji Republike Hrvatska s ICTY-jem.”
- “Želim biti sudac u ICC, jer tijekom proteklih 12 godina sam proveo najveći dio moje profesionalne aktivnosti studirajući međunarodno kazneno pravo u promicanju međunarodne pravde što je praktično iskustvo povezano za ratne zločine.”
- “Najvažnijih aspekati u mojoj karijeri su: praktična iskustva (ICTY, ICJ, pravna pomoć zarobljenicima rata)”
CIJELU JOSIPOVIĆEVU MOLBU MOŽETE PROČITATI:
http://www.iccnow.org/documents/Ques…CroatiaEng.pdf
Javni odgovor Josipa Jurčevića na privatno pismo Ive Josipovića
Priopćenje za medije – TKO JE BEZOBRAZA(N)
14. 12. 2009.
Ovih sam dana od predsjedničkog kandidata Ive Josipovića primio uvredljivo i primitivno privatno pismo. Činjenica je da privatno nikad nismo komunicirali te je s obzirom na izbjegavanje javnog sučeljavanja navedeno pismo znakovito psihološki, politološki i komunikološki.
Riječ je o reakciji na tekst objavljen u „Hrvatskom listu“ u kojem sam jasno rekao slijedeće:
“Ta činjenica da je g. Josipović sukreator optužbe kojom se Hrvatsku optužuje za zajednički zločinački pothvat, javno je poznata i ranije se mogla iščitati i u Hrvatskoj. Međutim, ona se sada javno potpuno prikriva na sve načine, kao i niz drugih nepovoljnosti po njega. Na taj se način birači dovode u tešku zabludu. Stoga sam već nekoliko puta g. Josipovića nazvao haškim predsjedničkim kandidatom, jer je očito da se iza njegova umjetno favoriziranog puta prema važnoj predsjedničkoj dužnosti stoje iste strukture i interesi koji su uspostavili i skoro odlazećeg predsjednika.“
Citiram navedeno pismo:
“Gospodine Jurčeviću,
Priznajem, iako smo bitno različitih svjetonazora, cijenio sam Vašu principijelnost. Zadnjim intervjuom ste me razočarali, i kao čovjek i kao političar, jer ste u intervjuu Hrvatskome listu iznijeli gomilu najbezočnijih laži o mojoj navodnoj suradnji s Haaškim sudom. Birači će to prepoznati i i dodijeliti Vam manje od 1% glasova, kako i zaslužujete. Šteta da ne prepoznajete kako izbori dolaze i odlaze, a obraz i poštenje ostaju. Dakako, ako ih imate.
Ivo Josipović“
Kako bi se javnost, te g. Josipović i struktura kojoj pripada, mogli prisjetiti, te vršiti određene usporedbe i donositi prosudbe o obrazima, za sada ću podsjetiti samo na nekoliko činjenica, koje su objavljene u hrvatskim medijima, a svjedoče o prepoznatljivoj strukturiranosti g. Josipovića i njegovom odnosu prvenstveno s Tužiteljstvom, a ne sa Međunarodnim kaznenim sudom za prostor bivše Jugoslavije:
03. 04. 2000. (vijest)
“Savjet za suradnju s ITCY-em utvrdio je osnovne elemente strategije suradnje koji ce početkom travnja biti predstavljeni glavnoj haaškoj tužiteljici, a zatim upućeni hrvatskoj Vladi i Saboru na prihvaćanje … To se tijelo u Banskim dvorima okupilo prvi put u novom sazivu koji cine, uz Granica, ministar pravosuđa Stjepan Ivanisević, ministri vanjskih i unutarnjih poslova Tonino Picula i Šime Lučin, ministar obrane Jozo Radoš, predstojnik UNS-a Tomislav Karamarko, ravnatelj HIS-a Ozren Žunec, profesori sa zagrebačkog Pravnog fakulteta Božidar Bakotić i Ivo Josipović te haaški odvjetnici Anto Nobilo i Pero Pulišelić.“
Između ostalog, temeljem navedene strategije Haagu su izručeni generali Gotovina, Markač i Čermak, te krivotvoreni dokumenti pomoću kojih je, primjerice, D. Kordić osuđen na 25 godina zatvora.
21. 12. 2002. (iz članka u listu Vjesnik)
“Početkom veljače na zasjedanju Skupštine država članica Rimskog sporazuma (njih je 84), u sjedištu UN-a u New Yorku, odlučivat će se o kandidatima koji trebaju popuniti 18 sudačkih mjesta u Stalnom međunarodnom kaznenom sudu u Haagu. Hrvatski kandidat je dr. Ivo Josipović, profesor kaznenog procesnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
U trenutku kad je Vlada Republike Hrvatske raspisala natječaj za to sudačko mjesto spominjalo se jedino i isključivo ime dr. Ive Josipovića. Možda je to na neki način i obeshrabrilo ostale moguće kandidate da se prijave na natječaj. Svejedno, kandidatura dr. Ive Josipovića ozbiljan je kadrovski čin Vlade.”
10. 03. 2005. (vijesti iz Sabora)
“…Predsjednik saborskog Odbora za međuparlamentarnu suradnju dr. sc. Milorad Pupovac i zastupnik dr. sc. Ivo Josipović razgovarali su danas u Hrvatskom saboru sa skupinom novinara iz vodećih francuskih medija poput La Figaroa, Le Monda i Liberationa.
Na pitanja francuskih novinara odgovarao je i nezavisni zastupnik na listi SDP-a Ivo Josipović, stručnjak za međunarodno pravo, koji je izrazio uvjerenje da veći dio hrvatske javnosti danas podržava suradnju s Haagom i priključenje Hrvatske EU. U Hrvatskoj, ustvrdio je Josipović, nema relevantne političke snage koja ne podržava ulazak u EU i koja zagovara neizvršenje obveza prema Haagu…”
08. i 09. veljače. 2007. u Zagrebu je održana „Međunarodna konferencija o utvrđivanju istine nakon ratnih sukoba“, na kojoj je demonstrirana snaga regionalne haške mreže (o tome je tada pisao i Hrvatski list), a uloga I. Josipovića se prepoznaje i iz dijela programa u kojem je odabran za moderatora:
“Nacrt programa…
Četvrtak 8. veljače 2007.
14.30 – 15.15 Uloga sudskih procesa za ratne zločine u kazivanju istine
Moderator: Ivo Josipović, Pravni fakultet (potvrđeno)
Carla del Ponte, Glavna tužiteljica Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (potvrđeno)
Mladen Bajić, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (potvrđeno)
Marinko Jurčević, Glavni tužitelj Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine (potvrđeno)
Mioljub Vitorović, Tužitelj za ratne zločine, Republika Srbija (potvrđeno)
17.00 – 17.30 Zaključci…”
IZVOR:
http://josip-jurcevic.net/novosti/09-12-14_odgovor_josipovic.html
JURIS PROTECTA poslao je sljedeći komentar:
De : JURIS PROTECTA
Envoyé : 29 décembre 2009 17:48
À : webmaster-voiceofcroatia.net
Objet : Re: Josipović i korupcija
Imate Vi dosta toga istinito, ali što je alternativa? Nije valjda Milan Bandić?
Pozdrav,
JURIS PROTECTA
PS: Između dva zla treba birati manje!
Gosp. Ivan P. i veliki prijatelj VoC-a iz Clevelanda poslao je sljedeci komentar:
De : Ivan iz ovoga prehladnog Clevelanda
Envoyé : 29 décembre 2009 06:46
À : webmaster-voiceofcroatia.net
Objet : Re: Josipović i korupcija
Draga i UVIJEK postovana Ivana,
Tvoja ostroumnost opet dolazi do izrazaja. Njome nam predstavljas sina koljaca mojega POKLANOG narastaja i najkorumpiranijega nadripoliticara. Kamo to srlja nasa ljubljena Hrvatska? Molim se
mocnome Zastitniku Hrvatske Sv. Josipu da nam svojim svemocnim molitvenim zagovorom kod Boga Hrvatsku spasi od moralnog kaosa. Neka joj pomogne i neka je vodi da u drugome krugu odbaci toga
gada jos gorega od zagrizenog partizancine Komesara Mesica.
Kao uvijek, s dubokim postovanjem,
Ivan iz ovoga prehladnog Clevelanda
Bilo bi lijepo čuti od “poštenog profesora” od kuda mu je supruga! Naime, kruže glasine da je “Ukrajinka ko’ i Stjepana Mesića”, ako je to istina onda haški poltron nije samo izdajnik, već i lažov koji krije i nacionalnost i podrijetlo svoje supruge. Hrvatska javnost nije šovinistička, ona je jako tolerantna, o čemu svjedoči i gosp. Šefko Omerbašić, ne broje se nikom krvna zrnca, ali bi rado voljeli znati tko je buduća prva dama Hrvatske.
Ljigavi lažov i komunjera koja prijeti crvenilom cijeloj Hrvatskoj ne ulijeva nadu u bolje sutra, dapače svojom izjavom u prvom krugu sučeljavanja na HRT priprjietio je svima koji govore i pišu protiv njega kroz stisnute zube riječima: “Kada dođem za predsjednika pronaći ću ih i stati ću im nogom za vrat”, ovo je strašno da strašnije ne može biti. U strahu se pitamo kakva nam to užasna vremena donosi izbor Ive Josipovića za predsjednika države.
Poslije haškog svjedoka dolazi nam još veće zlo, pisac zakona po kojem je haško tužiteljstvo dobilo moć iznad hrvatskih vlasti, čovijek koji je uvjereni ateista, i koji je za Oluju kazao da je zločinačka. Tko od branitelja stoji uz njega osim bivših zadrtih Titinih oficira, srpski zet Fred Matić, seljačić Ante Kotromanović, i čovjek koji je izdao Vukovar jugopodoficir Borković, koji je umjesto pregovora o predaji vukovarskih heroja zbrisao u sigurni Zagreb, za taj čin je trebao biti suđen.
Eto, sada znamo od kuda “poštenom profi” tolika nekretnina, drpio novce od Posmrtne pripomoći, i time nagomilao silne nekretnine, a javnosti baca prašinu u oči s krilaticom “POŠTENO”, zna javnost da komunist ne može biti pošten, još se sjećamo onih parola “Imaš kuću vrati stan”, zašto su vraćali kad su pošteno stekli. E, drug Ivo, neće moći, za predsjednika Hrvatske nećeš proći.
Premda VoC NIKOGA neće “birati” u ovako programiranim uvjetima “spontanog koncezusa” oko Tite i državne izdaje — jer ovo su po meni zadnji “predsjednički izbori” u Hrvata (u Futur ‘bit će ali nesmi se ka’sti’ hrvatskih političara ne vjerujem) — drago mi je objaviti još jedan prilog da sagledamo tu jadnu situaciju oko “veceg” i “manjeg” zla. Hvala:
De : JURIS PROTECTA
Envoyé : 2 janvier 2010 17:27
À : webmaster@voiceofcroatia.net
Objet : Drugi krug izbora za predsjednika RH
Novi predsjednik RH
Prema vlastitim navodima glavni sponzori Ive Josipovića su odvjetničke kancelarije, pa se od njega ne može očekivati zalaganje za zakonsko reguliranje odvjetničkih tarifa, što je pretpostavka za vladavinu prava, borbe protiv korupcije i zaštite ljudskih prava u Hrvatskoj. U kojoj je mjeri organizirana pljačka u svim institucijama vlasti na djelu, najbolje pokazuju usporedba “novih” odvjetničkih tarifa u Hrvatskoj s aktualnim tarifama u Njemačkoj. Razlike u cijenama su i do 10 puta, a ako se uzme u obzir razlika u primanjima ta se brojka penje i na 30 puta. Aktualne odvjetničke tarife su jedan od glavnih generatora korupcije i povrede ljudskih prava u Hrvatskoj. Postoji osnovana bojazan da se predsjednički kandidat Ivo Josipović neće u dovoljnoj mjeri zalagati za razvoj i primjenu dobrih standarda u pravosuđu i slobodi tržišnog natjecanja. Jedna od najtežih boljki hrvatskog društva je solidarnost pod svaku cijenu. Tako su pravnici iz sudačkih i korporativnih zanimanja, te akademske zajednice u Hrvatskoj solidarni s odvjetnicima i brane njihove interese, jer računaju da im je odvjetništvo uvijek rezervna pozicija. Hrvatski političari ne poznaju moral i ideologiju. Kod njih je interes presudan. Na kraju ove poruke nalazi se usporedna tablica odvj. tarifa u Njemačkoj i Hrvatskoj.
Pored brojnih financijskih afera povezanih s Milanom Bandićem , građani Zagreba ga pamte po organiziranoj pljački putem naplate skupog parkinga na zagrebačkim ulicama. Tako je parking u Zagrebu višestruko skuplji od parkinga u državama u neposrednom okruženju i ostalim državama Europe. Za slučaj prekoračenja dozvoljenog vremena parkinga naplaćuju se nesrazmjerno visoke kazne koje je čak Ustavni sud RH proglasio protuustavnim. Odvoz nepropisno parkiranih vozila povjeren je tvrtki ZAGREBPARKING u vlasništvu Grada, a oni sami određuju cijene i time zloupotrebljavaju monopol. Parkirne zone su višestruko proširene, tako da su rijetki kvartovi u Zagrebu gdje se ne naplaćuje parkiranje. Taksi monopol u Zagrebu se povezuje s Milanom Bandićem. Cijene taksija su 3 puta veće od zemalja okruženja, zahvaljujući monopolu privatne udruge taksista. Grad je pred bankrotom zbog nekontroliranog trošenja. Za sve je odgovoran gradonačelnik Zagreba i kandidat za predsjednika države. Zabrinjavajuće je da, bez obzira na unutarnje sukobe, iza svih odluka gradonačelnika stoji SDP-ova većina u Gradskoj skupštini na čelu s Borisom Špremom, bivšim savjetnikom Stjepana Mesića i osobom od povjerenja Zorana Milanovića.
Površnom procjenom troškova izborne kampanje Milana Bandića dolazi se do deseterostruko veće svote od one koju je objavio. Porijeklo promidžbenog novca nije razjašnjeno. Stoga postoji osnovana sumnja da bi osoba poput Milana Bandića zloupotrijebila ovlasti predsjednika države. Također mislimo da profil Milana Bandića nije pogodan za predsjednika države. To je dovoljno da mu se uskrati povjerenje.
Niže potpisani će od dva zla birati manje i svoj glas dati Ivi Josipoviću.
Istovremeno se ispričavamo svim građanima koji su na osnovi naše sugestije u zadnjim lokalnim izborima u Gradu Zagrebu svoj glas dali nezavisnim kandidatima Josipu Kregaru i Velimiru Srići, kao i drugim zastupnicima te liste u Gradskoj skupštini. Ne samo da nisu postali očekivana alternativa postojećoj gradskoj vlasti, nego su se u nju do te mjere uključili da se nezavisni kandidat i potpredsjednik Gradske skupštine Josip Kregar javno ljubi s gradonačelnikom Milanom Bandićem.
Konačno valja se zapitati nisu li Hrvati hajdučki narod koji nije u stanju iznjedriti ni jednog poštenog političara odnosno upravljati vlastitom sudbinom. U zadnjih 20 godina od stjecanja državne samostalnosti ni jedna vlast nije bila poštena. Svjedoci smo masovnih pljački u redovima vlasti i poduzeća u državnom vlasništvu. Moralni slom je već nastupio, a uskoro se očekuje i financijski slom države. Postojeće političke snage nemaju moralnu legitimaciju za daljnju vladavinu. Organizirana alternativa ne postoji. Totalni financijski slom mogao bi biti i šansa za novi (politički) početak.
JURIS PROTECTA
udruga za unapređenje pravosuđa u RH
Zlatko Zeljko, predsjednik
PS:
USPOREDBA ODVJETNIČKIH TROŠKOVA U NJEMAČKOJ I HRVATSKOJ
Ukupan prosjek honorara bez PDV-a
VRIJEDNOST SPORA Njemačka Hrvatska
EUR EUR EUR
250,00 63,00 490,00
400,00 113,00 630,00
700,00 163,00 910,00
1.400,00 263,00 1.946,00
13.500,00 1.415,00 4.858,00
35.000,00 2.075,00 9.716,00
138.000,00 3.770,00 19.328,00
700.000,00 8.990,00 116.666,00
1,350.000,00 14.240,00 143.111,00
3,500.000,00 29.990,00 240.944,00
8,500.000,00 67.490,00 340.284,00
Kada se već kolega Slavko u gore navedenome dotaknuo teme od kuda su supruge slobodno ću reći da gospođa Josipović uzurna buduća prva dama Hrvatske za razliku od gospođe Bandić za koju izvori govore da je alkoholičarka.
Nažalost, u Hrvatskoj ima premalo ljudi koji cijene znanje i obrazovanost već nasjedaju na “slatke” riječi “čovjeka iz naroda”. Ljudi su slijepi. Zar čovjek koji je skrivio prometnu nesreću u alkoholiziranom stanju, pobjegao sa mjesta nesreće, zbog kojega je policajac dobio otkaz jer se “usudio” zaustaviti pijanog manijaka te se kasnije javno ispričao za nesreću a policajac je ostao i dalje bez posla, te je prije nekoliko dana na pitanje novinarke o tom slučaju samo je jednostavno odgovorio da mu tako nešto nije poznato… zar takav čovjek zaslužuje biti predsjednik države? Osoba koja ne zna engleski ili njemački? Ne govori nijedan svjetski jezik. Usuđuje se uspoređivati Sarkozyeve govore na francuskom te time navodi da upravo zato on bude govorio svuda hrvatski.
Ovo je nova država. Pa zašto suditi čovjeku zbog roditelja? Kako se samo netko usuđuje pisati neprovjerene stvari protiv oca Ive Josipovića?
Zašto ljudi koji su otišli iz države za vrijeme rat pišu takve bedastoće? Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Ali gospodo, iseljenici ne žive ovdje. Nisu u ovoj državi danas, u recesiji i teškom stanju. Pa zašto su otišli a sad tu na velika usta lažno govore protiv komunista i Tita. A i sami znaju da bi ostali ovdje da je komunizam opstao.
Svijet ide dalje, pa tako i naša mala Hrvatska! Ljudi u Hrvatskoj idu naprijed sa novim pogledima i idejama, zaboravljaju na staro jer žele promjene. Nažalost, politika “vanjskih” Hrvata ne ide dalje od 1990.
Imajte obraza, pogledajte sebe a zatim tražite mrlje u životima nečijih roditelja. Jer upravo su oni bili borci i početak današnje samostalne Hrvatske.
Što možete, naši roditelji, primjerice, moj otac s 5 godina je marširao prema Bleiburgu zahvaljujući tim vašim “borcima”, da bi vaši “borci” bili nastavak (a ne početak) takve “pravde.” Bili su ti vaši “borci” STRAŠNO “pravedni.” Kad bi se pokoje obitelji makle kraj puta preko noći da se odmore, sve “imanje” na zaprežnim kolima na putu u smrt, ne bi više mogli vratiti se na put od mrtvih koji su stradavali u koloni. Naravno, i za te zločine čak i nad djecom, nas ćete proglasiti “zločincima” da biste vi i Tito bili “početak” svega, i dan-danas. Ako želite, napisat ću vam to na engleskom. Poručnik HV.